Savjeti: Na razgovor za posao povedite Vidovitog Milana, pojedite nešto meskalina i coupe poudre. Možda, nažalost, preživite.

Umro sam skoro od smijeha i bijesa kada sam na jednom portalu pročitao što bi poslodavci trebali pitati čovjeka koji je došao na razgovor za posao, a što bi ovaj jadnik trebao odgovoriti.

Životinje, dokazano je, imaju u sebi gospodina Šestu i gospodina Čulu, pa bi sigurno bolje prošle na tom razgovoru od čovjeka. Čovjek je tu gospodu izgubio tijekom kontraevolucije. Zato bi mu, prema ovom sranju od savjeta kojega nemogu vjerovati da je netko objavio, bilo najpametnije da sa sobom povede Vidovitog Milana ili barem Veru Čudinu.

Ipak, obzirom na njihove honorare, možda bi mu bilo jeftinije da prije razgovora pojede malo ludih gljiva ili meskalina. Možda mu otvore svijest, podignu je na jednu drukčiju, višu razinu, pa nekim čudom uspije shvatiti pitanja poslodavca.

Za odgovore na ta pitanja ne bi mu pomogle niti gljive niti kaktusi. Možda jedino tretman elektrošokovima uz dodatak tripa, tako da blebeće što mu toga trenutka padne napamet. Možda bi najbolje bilo da šmrkne malčice praha coupe poudre, mješavine otrova žaba, crva i biljaka koji od čovjeka privremeno učini živućim mrtvacem. Zombijem koji ne pokazuje većinu vitalnih znakova života, ali je svega svjestan. Jebiga, problem je što je svjestan. Možda ipak da pojede malo više tog praha i što prije umre da se više nemora mučiti živući život poslušnog roba i glumeći shizofrenog radoholičara.

Evo tih pitanja i objašnjenja, pa sami zaključite biste li se smijali ili plakali:

Možete li raditi ovaj posao? – Snaga

“Nije dovoljno samo savladati određene vještine – kandidat mora pokazati da ima odlike lidera (samostalnost u obavljanju posla) te socijalnu inteligenciju (sposobnost njegovanja kvalietnih međuljudskih odnosa, suradnje i sl.) Stručna znanja i vještine pomoći će vam u razvoju karijere tj. napredovanju. Ipak, nakon određenog stupnja napredovanja postaje važniji vaš karakter nego vještine koje ste savladali. Gledajući komad papira (životopis) teško je odrediti što su zaista nečije jake strane i slabosti. Poslodavac će u razgovoru tražiti konkretne primjere: u čemu ste dobri, što ste napravili krivo (ali i što ste iz toga naučili).”

– Pa jebote, kako da netko zna može li raditi neki posao u nekoj tvrtki, kada ga još nije niti počeo raditi ?!  A na ostatku podpitanja bi pozavidio i Gestapo.

Hoćete li voljeti ovaj posao? – Motivacija

“Mladi zaposlenici ne žele biti dobro plaćeni zato što naporno rade – obrnuto: rade naporno zato jer uživaju u onome što rade i vole savladavati izazove koji stoje pred njima. Poslodavci koji prepoznaju razliku imat će priliku zaposliti kvalitetnije ljude.”

– Bjesnim i smijem se istodobno. Zaposlenici ne žele raditi za plaću, nego jer uživaju u poslu?! Ne znam da li je to potrebno komentirati. Tipičan robovlasnički način razmišljanja, koji nam je nekako preko medija, i u stanju opće letargije, postao normalan, što je potpuno abnormalno. Takve bi osobe, ako uopće postoje (u što sumnjam), trebalo podhitno hospitalizirati u neku od ustanova za liječenje teških psihičkih poremećaja, jer žele živjeti kako bi radili, a ne obrnuto. To je potpuno neprirodno i nezamislivo u životu bilo koje životinje. Ne bi ja takvog zaposlio niti da mi plati.

Hoće li nam biti ugodno raditi s vama? – Uklopljenost

“Iznimno je važno kako će se nova osoba uklopiti u poslovni kolektiv. Pretpostavka je sljedeća: kada iskusan, stariji zaposlenik dođe u novu tvrtku, potpuno novo okruženje, on već sve zna. Ali se teže uklapa. Čak 40% seniora napuste tvrtku ili dobiju otkaz u prvih 18 mjeseci. Ne radi se o tome da su u pitanju nekompetentni ili loši ljudi – naprosto se nisu uklopili.”

– Pa naravno da napuste tvrtku  ili dobiju otkaz jer psihički sazrela osoba koja je iskusila život i koja još ima malo samopoštovanja, zna da se ne živi od zraka nego od plaće. I od njih se traži da se dokazuju na način da uvjeravaju poslodavca kako im plaća nije bitna nego savladavanje novih izazova ?! Ma odjebite. Imao je taj izazova u životu dovoljno. Sada samo želi pošteno raditi kako bi dobio poštenu plaću. Ali… Neće ići. Odmah ga okarakteriziraju kao relikviju socijalizma. Iz toga proizlazi da je općeprihvaćeni kapitalizam kod nas raditi besplatno i uživati u izazovima?! Ma dajte, nemojte me… A najgore je što je ono prvo, raditi i ne dobivati plaću, postalo normalno. A država koja je relativno nedavno pro forme donijela zakon kojim se takav poslodavac teško kažnjava, u tome svesrdno podupire tog istog poslodavca ne čineći ništa. Zato u mnogim tekstovima spominjem složenicu korporbankpolit elite. Neće svoj na svoga, jer se trebaju.

Povijest gluposti 2: Kako će se korporbankpolit elitama obiti o glavu nepoštivanje pravila čopora

Home

Autor: Sergej Trajković

Iskustvo nalaže da je čovjek jedina životinja koja jede vlastitu vrstu, jer ja ne mogu naći blaži termin na način kako se bogati odnose prema siromašnima, rekao je Aristotel, a Walt Disney se nadovezao: “Govorka se da je čovjek samo životinja koja ima razum. Cijelog svog života tražim dokaz koji će to i poduprijeti.“

Što bi tek rekli danas, kada ekonomska kriza (točnije depresija) ubija sve životinjsko što je od životinjskog u čovjeku preostalo.

Jer kako objasniti potpuno neprirodnu činjenicu da većina siromašnih, ili onih kojima prijeti rizik od siromaštva, a takvih prema statistikama Eurostata i drugih statističkih institucija ima sve više, naizgled gotovo ništa ne čini da se spasi?

Primjerice, velikom pobunom, revolucijom ili mirnim kompromisom (nazovite taj put do spasa kako želite), protiv ili sa korporacijskom, bankarskom i njima sužanjskom političkom elitom, koja prema pomno izrađenim planom ugrožava opstanak te većine. A time i svoj vlastiti opstanak.

Pucam već godinama zbog toga, ne shvaćajući kako smo se uspjeli toliko odvojiti od prirodnoga sebe.

Danas me inspirirao apel jednog lječnika iz Slavonije, objavljen na jednom portalu, koji upozorava na sustavno i namjerno uništavanje još jednog oblika solidarnosti – javnog zdravstva. S logičnim ciljem da se, naravno, napravi mjesta za privatno, koje će uz svesrdnu pomoć farmaceutskih kompanija biti gospodari života i smrti.

Tko ima novca živjet će, tko nema neće. To je to! Nema tu nekog dubokog spletkarenja ili prikrivanja. Riječ je samo o želji za još većom zaradom na način da se u sve malobrojnijim preostalim državama svijeta, pogotovo u Europi, raznim koruptivno – medijskim smicalicama ljudima “objasni” kako je relativno besplatno javno zdravstvo neprirodno i nekvalitetno. Kažem relativno jer svi koji rade iz plaća izdvajaju određene sume novaca za “solidarni oblik zdravstva”. To je onaj u kojem čovjek koji ima neka primanja, pomaže djetetu, starcu, nezaposlenima ili onima koji rade, a ne primaju plaću, pa nemaju novca ubaciti nešto u zajedničku kasicu prasicu.

Međutim, mnogo više od teksta tog liječnika, koji je, da se razumijemo, vrlo jasan i direktan, dojmio me se komentar jednog hrvatskog Amerikanca kojega prenosim u cjelosti:

“Živim u Americi, plaćam osiguranje godinama i kad mi je cura obolila od raka su rekli da je pre-existing condition…potrošio sam sve što sam imao da joj spasim život…na primjer bez osiguranja, jedna doktorska consultacija je 350 dolara, PET CT 12.500 dolara, najobičnija operacija od 10.000 do 100.000 dolara…ako nemaš novac….umri, nikoga nije briga. Ni sami ne znate koliko ste sretni sa systemom zdravstva u Hrvatskoj…ako vam se to promjeni onda ste u rukama trulog kapitalizma i život/državu će vam diktirati Osiguravajuća Društva sa pravom da vam ne odobre troškove…za svaki simple pregled koji trebate obaviti u bilo kojoj bolnici im trebate dati notifikaciju inače ništa od osiguranja…Doktori bi trebali biti bolje plaćeni pa ne bi bilo korupcije i mite Ja sam se jednom našao u Hrvatskoj kad joj je bolest bila u prvom stageu i trebala joj je hitna operacija, pored operacije koju sam platio trebao sam platiti  i doktora da napravi malo “bolji” zahvat ! Zato ne dozvolite da vam se system promjeni, izađite na ulice ako treba…“

E sada… Ne želim tu politizirati i prepucavati se što je bolje, jer to već naveliko rade forumaši. Želim ovu situaciju dovesti u nevjerojatno logičnu korelaciju sa sustavom funkcioniranja čopora.

A ljudi su životinje čopora i nekada su tako funkcionirali i vjerovali ili ne, bili mnogo solidarniji nego danas. Tko s s time ne slaže, bez uvrede, smatram da nema pojma o povijesti. Ali, eh, došlo je do neviđenog booma jedne vrste, ljudske vrste, pa se sutav solidarnosti koje je jedno od glavnog obilježja vukova, slonova i mnogih drugih životinja čopora, raspada na svim razinama.

Nas je uništila vlastita evolucija. Glavna razlika ljudi i drugih životinja čopora, uzmimo vukove, je to što nema kod vukova nema mnogo sive zone, nema licemjerja.

S jedne strane će majka vučica, kao i pseća majka, ostaviti najslabije štene da ugine. Ne zato što ga nevoli nego instiktivno zna da je mala vjerojatnost da će taj zakržljali mladunac koji se pokušava izboriti za sisu, preživjeti, a i time će ugroziti preživljavanje onih koji imaju veće šanse za to. Ako i preživi, velika je šansa da će imati isto takvo zakržljalo potomstvo i tako se ugrožava opstanak vrste.

Da se razumijemo, ne podržavam ukidanje inkubatora i ubijanje djece rođene s raznim poremećajima, jer za razliku od životinja mi imamo tehnologiju koja to biće može izliječiti ili mu barem olakšati život.

Zapravo, to sam napisao da bi vam objasnio onu drugu stranu odvajanja od prirode čopora, koja će nas uništiti ili barem žestoko prodrmati.

Unutar čopora su bitni svi. Od alfe, pa do onoga najslabijeg, zadnjega. Prema njemu neće imati previše sažaljenja, pa će zadnji jesti, vjerojatno se nikada neće pariti, ali će ga itekako braniti i nipošto neće mu dozvoliti da umre od gladi. Zašto? Pa zato što svaki čopor teži postati većim, kako bi lakše ulovio plijen i branio se od neprijatelja.

Ali i zato što alfa, kao i ostali koji slijede iza njega, jako dobro znaju da ako umre ili nestane taj zadnji, automatski se skraćuje put do možebitne smrti onih ispred njega. Tada će ovaj predzadnji postati zadnji, a ako se to nastavi, nadrapat će kad tad i alfa.

Razlog zašto je alfi i onima bliskima njemu jako bitan taj zadnji: ako ode on ili bilo koji iza alfe, narušava se struktura i sklad cijelog čopora. A to u pravilu dovodi do uspostavljanja nove strukture. A to se pak, zna alfa dobro, potencijalno i njemu može razbiti o glavu.

U tom naoko malom poremećaju strukture čopora nestankom najslabašnijeg ili svakog iza alfe, dolazi do nesklada kojega će svakako htjeti iskoristiti neki drugi član čopora kako bi se pomaknuo za ljestvicu naprijed. A tu će trenutnu gungulu možda iskoristiti prvi, drugi ili treći do alfe i maknuti ga s njegovog položaja.

Dakle, svakom je čoporu izuzetno bitna stabilnost, inače dolazi do sukoba i nereda, a to, pak, dovodi do slabljenja snage čopora i ranjivosti.

I tu dolazimo do poante: Naši su gospodari svijeta, korporacijske, bankarske i sužanjske političke elite, izgleda počeli zaboravljati na važnost onog zadnjeg, najsiromašnijeg, ali i mnogih ispred njega. Opasnost je tim veća, što je takvih sve više.

Dakle, kao i mnogo puta u ljudskoj povijesti, zbog prevelike gramzivosti pojedinaca, došlo je do poremećaja strukture i sklada čopora. Tako će sve većom brzinom i svaki dan lagano ubrzavajući, kao val, taj nesklad prožimati i one malo manje siromašne, dakle onog predzadnjeg  u čoporu, jer zna da bi mogao postati zadnji. I tako, kao tsunami, raspad strukture čopora zakucat će na vrata onima srednjima, pa zatim i samim vrhovnicima čopora.

I onda će doći do mirne predaje ili borbi. Sve dok preslagivanje ne završi i uspostavi se nov poredak. Kao kod one stare: Ko bi gori, sad je doli.

Međutim, zašto se nezadovoljstvo stotina milijuna siromaših ili onih na rubu siromaštva, ne rješava brzo i jednostavno kao kod vukova. ?Uostalom kao i kod ljudi, davno dok su još tumarali svijetom s toljagama i kopljima.

Razlog je strah. Ljudski najveći neprijatelj. A pošto je homo sapiens većinu svog postojanja bio lovina, a tek relativno nedavno naglo evoluirao u najdestruktivnijeg lovca, taj je strah kod onih nižeg ranga u čoporu,genetski urođen. Recimo strah od otkaza kod radnika u nekokm poduzeću. S krizom koja je dovela do masovnih gubitaka radnih mjesta i povezano s time, egzistencije unutar čopora, taj je iskonski strah od izbacivanja iz čopora u neizvjesnost divljine, probujao do neslućenih razmjera.

Drugi, možda jači razlog je činjenica da nas ima gotovo sedam milijardi, pa taj val, odnosno komešanje prije uspostave novog poretka, što je logično, traje mnogo duže nego u prosječnom vučjem čoporu koji broji od pet do najviše deset jedinki. Apsurd je što upravo zbog toga što nas je neprirodno previše u odnosu na svaki prirodni čopor, i to gledajući samo manje gradove, a kamoli svjetske metropole, države i svijet, taj prestrašeni, depresivan radnik, podsvjesno ili svjesno boji se išta pokrenuti, u strahu da ga ne pojede vlastiti iskorak.

Osim toga, nije se lako dogovoriti niti s par stotina, a kamoli milijuna i milijardi ljudi da pokrenu akciju preslagivanja unutar čopora. Razlog je opet strah i nepovjerenje uzrokovano, opet ponavljam, neprirodno velikim čoporima u kojim nitko nikoga ne poznaje, pa mu, logično, niti ne vjeruje uvijek.

Ali, sve je stvar vremena.

Iako misle da im je baš gore navedeno as u rukavu, elite gadno griješe, ali nemogu si pomoći jer im grabežljiva priroda jača paralelno s naglim smanjenjem resursa koje crpe da bi zarađivali. Trenutno im je grabežljiva priroda snažnija nego kod vukova i zato satiru one nižeg ranga sve beskrupuloznije. A to je u čoporu neprirodno.

Zato će, a to je samo moje osobno mišljenje, do našeg preslagivanja doći na vrlo brutalan način, što se već iz povijesti može predvidjeti.

Fotografije su preuzete sa: http://www.masa-hr.org/content/m31-antikapitalisticki-prosvjed-u-zagrebu