Umro sam skoro od smijeha i bijesa kada sam na jednom portalu pročitao što bi poslodavci trebali pitati čovjeka koji je došao na razgovor za posao, a što bi ovaj jadnik trebao odgovoriti.
Životinje, dokazano je, imaju u sebi gospodina Šestu i gospodina Čulu, pa bi sigurno bolje prošle na tom razgovoru od čovjeka. Čovjek je tu gospodu izgubio tijekom kontraevolucije. Zato bi mu, prema ovom sranju od savjeta kojega nemogu vjerovati da je netko objavio, bilo najpametnije da sa sobom povede Vidovitog Milana ili barem Veru Čudinu.
Ipak, obzirom na njihove honorare, možda bi mu bilo jeftinije da prije razgovora pojede malo ludih gljiva ili meskalina. Možda mu otvore svijest, podignu je na jednu drukčiju, višu razinu, pa nekim čudom uspije shvatiti pitanja poslodavca.
Za odgovore na ta pitanja ne bi mu pomogle niti gljive niti kaktusi. Možda jedino tretman elektrošokovima uz dodatak tripa, tako da blebeće što mu toga trenutka padne napamet. Možda bi najbolje bilo da šmrkne malčice praha coupe poudre, mješavine otrova žaba, crva i biljaka koji od čovjeka privremeno učini živućim mrtvacem. Zombijem koji ne pokazuje većinu vitalnih znakova života, ali je svega svjestan. Jebiga, problem je što je svjestan. Možda ipak da pojede malo više tog praha i što prije umre da se više nemora mučiti živući život poslušnog roba i glumeći shizofrenog radoholičara.
Evo tih pitanja i objašnjenja, pa sami zaključite biste li se smijali ili plakali:
Možete li raditi ovaj posao? – Snaga
“Nije dovoljno samo savladati određene vještine – kandidat mora pokazati da ima odlike lidera (samostalnost u obavljanju posla) te socijalnu inteligenciju (sposobnost njegovanja kvalietnih međuljudskih odnosa, suradnje i sl.) Stručna znanja i vještine pomoći će vam u razvoju karijere tj. napredovanju. Ipak, nakon određenog stupnja napredovanja postaje važniji vaš karakter nego vještine koje ste savladali. Gledajući komad papira (životopis) teško je odrediti što su zaista nečije jake strane i slabosti. Poslodavac će u razgovoru tražiti konkretne primjere: u čemu ste dobri, što ste napravili krivo (ali i što ste iz toga naučili).”
– Pa jebote, kako da netko zna može li raditi neki posao u nekoj tvrtki, kada ga još nije niti počeo raditi ?! A na ostatku podpitanja bi pozavidio i Gestapo.
Hoćete li voljeti ovaj posao? – Motivacija
“Mladi zaposlenici ne žele biti dobro plaćeni zato što naporno rade – obrnuto: rade naporno zato jer uživaju u onome što rade i vole savladavati izazove koji stoje pred njima. Poslodavci koji prepoznaju razliku imat će priliku zaposliti kvalitetnije ljude.”
– Bjesnim i smijem se istodobno. Zaposlenici ne žele raditi za plaću, nego jer uživaju u poslu?! Ne znam da li je to potrebno komentirati. Tipičan robovlasnički način razmišljanja, koji nam je nekako preko medija, i u stanju opće letargije, postao normalan, što je potpuno abnormalno. Takve bi osobe, ako uopće postoje (u što sumnjam), trebalo podhitno hospitalizirati u neku od ustanova za liječenje teških psihičkih poremećaja, jer žele živjeti kako bi radili, a ne obrnuto. To je potpuno neprirodno i nezamislivo u životu bilo koje životinje. Ne bi ja takvog zaposlio niti da mi plati.
Hoće li nam biti ugodno raditi s vama? – Uklopljenost
“Iznimno je važno kako će se nova osoba uklopiti u poslovni kolektiv. Pretpostavka je sljedeća: kada iskusan, stariji zaposlenik dođe u novu tvrtku, potpuno novo okruženje, on već sve zna. Ali se teže uklapa. Čak 40% seniora napuste tvrtku ili dobiju otkaz u prvih 18 mjeseci. Ne radi se o tome da su u pitanju nekompetentni ili loši ljudi – naprosto se nisu uklopili.”
– Pa naravno da napuste tvrtku ili dobiju otkaz jer psihički sazrela osoba koja je iskusila život i koja još ima malo samopoštovanja, zna da se ne živi od zraka nego od plaće. I od njih se traži da se dokazuju na način da uvjeravaju poslodavca kako im plaća nije bitna nego savladavanje novih izazova ?! Ma odjebite. Imao je taj izazova u životu dovoljno. Sada samo želi pošteno raditi kako bi dobio poštenu plaću. Ali… Neće ići. Odmah ga okarakteriziraju kao relikviju socijalizma. Iz toga proizlazi da je općeprihvaćeni kapitalizam kod nas raditi besplatno i uživati u izazovima?! Ma dajte, nemojte me… A najgore je što je ono prvo, raditi i ne dobivati plaću, postalo normalno. A država koja je relativno nedavno pro forme donijela zakon kojim se takav poslodavac teško kažnjava, u tome svesrdno podupire tog istog poslodavca ne čineći ništa. Zato u mnogim tekstovima spominjem složenicu korporbankpolit elite. Neće svoj na svoga, jer se trebaju.
ZA ŽIVOTINJE I ONE KOJI SE TAKO OSJEĆAJU 